| Tko hoda? |
Vijest duga 8 tisuća kilometara je 65-ogodišnji Kemal Mujičić. Didač nije nepoznata faca. Poznati je novinar, publicist, pisac, humorist, antologičar i televizijski scenarist. Napisao je više od tisuću TV scenarija za zabavne, humoristične i dokumentarne emisije.
Intervju
|
|
|
|
|
SVAKIDAŠNJI TRENING
Umjesto Svakidašnje jadikovke imao sam Svakidašnji trening.
Ovako: čini se da sam potpuno ozdravio. Liječinici rekoše da mogu nastaviti put bez ikakve bojazni.
Pravo da vam kažem, jedva čekam. Međutim, bolest me toliko iscrpila da nisam imao snage ni za dva kilometra. Zato opet svakodnevno treniram kao prije godinu dana.
Danas sam prošao 16,10 km, od čega 7,20 km u ugodnom društvu Alojza Majetića, mog davnog cipelcug partnera, i dva blogera iz konkurentskog Mojbloga, Martinom Biračom i Krešimirom Drvarom.
S nama su još trebali biti Kanuny i Vibi. Nisu mogli jer im je baš danas bio frka-dan na poslu.
Krešo je došao bolestan, pa je poslije ufotkavanja s Martinom, otišao u krevet s nekom prilično vrućom i malkice promuklom bolesti.
A nas trojica, Debellyssimo, Plavisan i ja krenuli smo u potragu za brzacima Save, onim starim brodom, gripoznim pticama i ugodnim razgovorima. I Debelly i ja volimo slušati kad klinci, kao što su Darius Prpošni ili Martin Romantični pričaju o dostignućima i postignućima virtualnih života.
Danas smo svašta naučili od Martina Birača. A saznao sam i to da se druži s mojim sinom Gigalom. Svijet je doista malen u usporedbi s...
Prošetali smo savskim nasipom, što se dade prepoznati na fotkama.
Poslije smo popili kavu u Zapruđu i razišli se. Oni odoše svojim poslom, a ja se uputih na Bundek u potragu za labudovima i liskama. Susreo sam i neke plašljive galebove, divlje patke i pitome šetače.
Labudovi su me strpljivo škicali, liske, patke i bezbrojni galebovi ignorirali, a šetači nezainteresirano prolazili kao da me nema. Naročito zaljubljne šetačice
Potom Mostom slobode, lijevom obalom Save i doma.
Gdje sam se lijepo okupao i još ljepše odmorio, čitajući Hartmanna kojega mi je danas Pranger poklonio.
Svojim novim mailom ponovo me usrećila nezaboravna Annie de Svima Nama.
Ne znam kako ste vi doživjeli Ivičinu medalju, ali ja sam bio prilično sentiš. Plakao sam zajedno s Janicom i Ivicom u onom suznom i nježnom bratsko-sestrinskom zagrljaju.
I ponovo se uvjerio da strpljiv rad donosi rezultate.
|
- 01:33 -
Komentari (20) -
Isprintaj -
#
TRIDESETŠESTI ROĐENDAN SALOONA
Već prije 36 godina, kad su Vlaho i Albert uz svesrdnu pomoć Pere Zlatara, otvarali Saloon, bio sam prestar za tu vrst zabave. Zato sam sinoć poveo mlade snage, Dariusa i Markiza, da se malo druže i snime ozračje kad pokretni fosili slave.
Sjećam se Vlahe, bio je vitak mladić, a danas je, poput mene, ispunjen zamamnim muškim oblinama i vedrim sjedinama.
Običaj je da ovakva salunska druženja imaju svoje kume i kumove. Koliko me pamćenje služi, prva kuma je bila glumica Ana Karić, a posljednja Severina Vučković, pjevačica, filmska i kazališna glumica. Ona je sinoć ključeve Sallona predala novoj kumi Sandri Bagarić, opernoj divi i glumici, i Zoranu Mamiću, nogometašu i Dinamovu kapetanu.
Budući da Darius i SadisticoShu imaju znatno bolje kamere od mene, koji na svome Sony Ericssonu nemam čak ni bljeskalicu, pa mi fotke često nisu dobre, prepustio sam im ulogu fotoreportera. Vodao sam okolo i upoznavao sa brojnim prijateljima, od onih koji priznaju da su hodajući fosili, do mnogo mlađih uglednika.
Pa ću ovdje samo pratiti Sadistikove fotke. Kliknite na Sadistikovu galeriju http://www.zaprudje.com/vision/saloon, i pogledajte sjajne fotke, a ovdje su potpisi samo za neke. I to ovim redom:
4. Blogeri su uvijek skupa. Tri generacije: mlađahni Darius, u najboljim godinama dobro držeći Kanuny i ja, kojega su za ovu prigodu pustili s Mirogoja;
5. Karmela Vukov-Colić u društvu gazde Vlahe Srezovića i Šime Vlajkija;
6. Nekad su Nikolu Plećaša, jednog od najboljih europskih košarkaša pionirskog doba Saloona, zvali Sveti Nikola. Bio je ljubimac žena. Vriskale bi kad bi se pojavio u Saloonu. Svojedobno smo se znali dobrano družiti. Evo ga sa ženom.
7. Posebno mi je bilo drago kad sam Sadistika upoznao sa jednim od naših najboljih snimatelja, Mariom Perušinom s kojim sam snimio prličan broj dokumentaraca. Koliko vidim, Sadi bi se mogao razviti u novog Perušinu.
10. Zoran Mamić, novi kum Saloona, čeka u društvu prelijepe supruge da svečanost počne.
11. Pero Zlatar u društvu supruge i Mirjane Generalić: Prije 36 godina imao sam 36 godina. Saloon je upola mlađi od mene, ali još se dobro drži, kaže uvijek nasmijani Pero.
12. Kuma Sandra Bagarić s mužem Darkom Domitrovićem, izvrsnim pijanistom, na meti fotoreportera. Ja sam negdje u pozadini. Osvjetljava me samo sjaj operne dive i glazba Darkove strpljivosti.
13. Glumac Goran Grgić, predsjednik Dramskih umjetnika Hrvatske, bio je meštar Saloonove svečanosti.
14. Na Saloonovoj fešti našao se i Siniša Leopold, šef dirigent Tamburaškog orkestra HRT-e. Naravno, i on je u društvu rođene žene.
22. Glumci Ivica Vidović i Nenad Cvetko polako se uklapaju u ambijent. Prvo jedan zdrav dim, a potom još zdravije piće.
23. Ispred Saloona, Indios je, u društvu Pere Zlatara, oca i sina Srezovića, to jest Vlahe i Mare, dočekivao je goste lulom mira.
24. Četiri jahača, Pero Močibob, Žarko Peša, Vedran Mlikota i Goran Navojec, dojahali su tiho i ušli u legendu. Konje su parkirali ispred Saloona, popušili lulu mira s Indiosom, a onda se smjestili pokraj šanka. Ne znam je li tijekom noći ispaljen koji metak.
Znam samo da se plesalo do zore uz sjajnu svirku družbe Kužiš, stari moj.
Ogriješio bih dušu kad ne bih spomenuo Mićka Mitrovića tihog meštra svih zbivanja u Saloonu.
|
- 20:49 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
NEMOGUĆA MOGUĆNOST
Nešto sam u posljednje doba vrlo slab.
Uglavom mi se spava.
Čini se, gdjekad, kao da treniram za onaj skori i vječni sanak pusti. Nadam se da je ova slabost samo staračka kriza pred proljeće. I da ću ipak krenuti na put za koji dan. Ako, u međuvremenu, skroz ne zaspim.
Što, kao optimist, odbacujem kao nemoguću mogućnost.
Čini se kao da mi se budućnost događa u prošlosti. Zamislite, jučer ću pročitati sutrašnje novine! Jučer idem tamo kamo ću prekjučer doći. Ili tako nešto.
Razdaljine su mi sve kraće, a odmorišta sve bliža, češća i duža.
Zato prvi put kažem: ne znam kad ću ozdraviti i uopće hoću li. Ne znam kad ću nastaviti hodanje i hoću li.
Znam da sam borac i da ću učiniti sve da uzmem šćap u ruke i odem. Bez obzira gdje ću stići.
Strpljiv sam i uporan. I uvijek sam stizao tamo kamo sam se uputio.
Možda doista uskoro kažem: evo, krenuo sam.
|
- 22:45 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
LAKY LAGANYNNA
Kad Republika Peščenica uđe u Europu, učinit ćemo sve da i naši susjedi, koji nas okružuju, dakle Republika Hrvatska također uđe u Europu. Za sada još nisu sposobni, zbog ponašanja. Ne znaju se europski ponašati. S ovakvim ponašanjem neće nigdje dalje od tamo gdje su sada.
Najprije, nitko ne poštuje roditelje. Ne znaju se ponašati, ne znaju se ponašati. A s ovakvim ponašanjem, ovako kako se ponašaju, kažem otvoreno, neće daleko stići...
To ja mislim i kaj mi tko mi kaj može.
Ima puno propusta u politici, iako ja nisam političar. Nek oni misle, jer zato i primaju plaću. Ja nisam u vladi i sad si idem popiti pivo.
Još se pitam kamo je lova od turizma otišla? Kud je taj novac otišao, mislim od turizma.
A sad doista idem popiti pivo.
|
- 01:42 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
OKLADA
Okladili se Braco i Ševa tko će večeras izdržati više bez pića.
Onaj koji izgubi, plaća dobitniku 200 kuna. Braco je bio siguran da će okladu dobiti. Međutim, Ševa je imao nešto drugo u glavi. Cijelu noć gleda onu kolu. Ne pije je, ali ne pije ništa drugo.
Budući da nisam znao za okladu, pokušao sam Ševi platiti piće. On je naručio samo kavu.
Nakon što je Braco završio s pisanjem teksta za Blog, otišao je za šank i kupio si malu pivu. Valjda ga je pisanje zbunilo, pa je zaboravio na okladu.
Bilo kako bilo, Malnar je vidio da Braco pije pivu i, naravno, rekao Ševi. Ševa se zadovoljno nasmijao i došao Braci s ispruženom rukom. Nije ništa govorio.
Braco se pokušao cjenkati i pružio Ševi 100 kuna. Kao nema više.
Svugdje prisutni Malnar, samo ga je pogledao i Braco je izvadio još stotku.
Ševa je primio lovu, zadovoljno se nasmiješio i otišao za šank.
- Sad mi daj jednu mineralnu, rekao je šankeru.
Inače, danas Ševa briljira. U razgovoru s Laky-jem, bilježim njegovu izjavu mjeseca:
- Radim protiv države!
|
- 01:12 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
COBRA PRVI
Zovem se Sead Hasanović Braco Otis. Rođen sam u Zagrebu 26. 8. 1953. Kao dijete radio sam tako što sam čistio cipele na Glavnom kolodvoru i tako hranio obitelj. Poslije smo imali Burekdžinicu na Glavnom kolodvoru, ali su nam je zatvorili, jer sam bio na krivoj strani, to jest u HOS-u kod Parage.
U Noćnoj mori sam otpočetka, pa sam najstariji u emisiji po stažu.
Zahvaljujući Željku Malnaru, Diktatoru, predsjedniku Nezavisne Republike Peščenica, koji mi je omogućio i pružio medijsku pozornost, kao Ciganu i mome narodu kao Romima, da i mi nešto kažemo i tako prekinemo predrasude o nama i kao Ciganima i kao Romima.
Vjerujem da sam kao član ekipe Noćne more dokazao svoje kvalitete, kao domaći, to jest zagrebački kinfa, te su me ljudi, koji gledaju Noćnu moru, prihvatili takavog kakav jesam.
Eto, to sam ja. Ajd, bok, žurim, a Željko nek ide u kurac - jer ga volim, a koga volim toga i jebem!
|
- 00:36 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
JARAN SE JAVLJA UŽIVO
Pozdravljam sve blogere svijeta i drage blogerice, koji nas gledaju, a naročito našeg ministra unutarnjih poslova Velikog Hampija i želimo mu što prije da ozdravi. Ekipa Noćne more i ja, Jaran!
Lijepo vam hvala što nas gledate, a mene čitate, ovog trenutka.
|
- 23:49 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
|
Copyright © Blog.hr, od 2004.
|
|
|
