| Tko hoda? |
Vijest duga 8 tisuća kilometara je 65-ogodišnji Kemal Mujičić. Didač nije nepoznata faca. Poznati je novinar, publicist, pisac, humorist, antologičar i televizijski scenarist. Napisao je više od tisuću TV scenarija za zabavne, humoristične i dokumentarne emisije.
Intervju
|
|
|
|
|
DOVIĐENJA, VIROVITICO!
Maturanti virovitičke gimnazije bili su zaista iznenađeni kad je njihova direktorica, Ivana Bešir, prekinula sat matematike i, dakako uz odobrenje profesorice matematike, Slobodanke Polašek, predstavila gradonačelnika Zvonka Kožnjaka i mene.
GRADONAČELNIK PRED STROGIM MATURANTIMA
Ja sam im objasnio tko sam. Odmah sam demonstrirao blogomobilsku tehniku tako da su mogli uživo pratiti ovaj neočekivani završetak sata matematike. Potom sam im objasnio svrhu dolaska gradonačelnika. A Zvonko Kožnjak došao je k njima ne kao profesor koji će ih ispitivati, ili kao bivši učenik ove iste gimnazije koji će im pričati bajke kako je bilo nekad, nego kao gradonačelnik kojega će oni, kao njegovi mladi sugrađani, pitati zašto ovo ili ono u Virovitici valja ili ne valja.
Naravno, najprije je nastala šutnja. Ja sam fotografirao Sonyjem Ericssonom, razredni informatičar je spojio moj laptopić s projektorom i snimke su s Bloga izravno prenošene na zid.
REŠETANJE GRADONAČELNIKA NEZGODNIM PITANJIMA
Kad su se u maturantskim glavama stvari posložile, krenula su pitanja gradonačelniku. Eminu Prpić zanimalo je zašto je glazbeni program na Rokovu, proslavi grada, bio jednostran, jer ne postoji samo jedna vrsta glazbe. Ne vole svi istu glazbu, pa su građani koji vole ozbiljnu, jazz ili hip hop glazbu bili zakinuti. Gorana Kneževića zanimalo je kad će obilaznica biti gotova, jer već jedva izdržavaju kamionski promet kroz središte grada. Lovrana Jakovića zanimalo je kad će grad biti informatički umrežen. Itd.
Pokazalo se da maturanti itekako prate što se sve u gradu zbiva, jer je to i njihov grad. Pitali su kakve su im šanse za zaposlenje u rođenom gradu, kad će se obnoviti Pejačevićeva palača, kad će biti gotovo nova knjižnica...
Gradonačelnik je na svako pitanje dao pokušao precizno odgovoriti. Tamo gdje nije uspio, maturanti su tražili pojašnjenje.
Sve u svemu, činilo mi se da su učenici bili zadovoljni ovim neočekivanim gostovanjem gradonačelnika i Blogomobila. Šefu grada su rekli da bi ga voljeli češće viđati u ovako neformalnim razgovorima, našto im je gradonačelnik obećao da će odsad to redovno činiti. I to ne samo u gimnaziji, nego i u strukovnoj, tehničkoj i osnovnoj školi. Meni je najiskrenije zahvalio na ideji.
Naravno, učenici su bili zadovoljni i zato što ih je njihov gradonačelnik uvažio kao punopravne građane. Što će itekako imati utjecaja pri idućim izborima, osobito ako se gradonačelnici budu izravno birali. A ne, kao do sada, kao produžena stranačka ruka.
Poslije me gradonačelnik odveo u svoj negdašnji razred. Sad je to glazbeni kabinet. U razredu su već sjedili gimnazijalci, a gradonačelnik je sjeo u svoju negdašnju klupu.
Iz škole nas je ispratila ravnateljica Ivana.
OBITELJ TRICK
Boravak u Virovitici sam završio posjetom slikaru Teodoru Tricku. Obiteljska kuća Trick sagrađena je 1931. godine, godinu dana poslije Teodorova rođenja. Zdenka i mene slikar je dočekao u društvu ljupke žene. Proveli su nas kroz prostranu kuću-muzej. Zavirili smo i u slikarov atelijer i pogledali njegove najnovije radove. Trick je sad u fazi cvijeća i suncokreta. Ispričao sam mu priču o našoj Juliere, njenoj ljubavi i prema suncokretima, pa mi je skrenuo pažnju na svoju sjajnu sliku suncokreta. Da je fotografiram i objavim kao njegov poklon ljupkoj Blogerici, što sam i učinio,
Poslije smo sjedili u pravom pravcatom salonu, u kojem je svojedobno sjedila sva društvena krema Virovitice i Hrvatske, pili sok i pričali o slikarstvu i životu. Pokazalo se da Trick i ja imamo neke zajedničke znance i slikarske ljubavi. Recimo, on voli Van Gogha, što se i vidi po nekim njegovim slikama, a i ja volim njegovu vedrinu. A tu je i nenadmašni Ivo Režek, moj davni libling. Ujak moje prve žene.
Za razgovora u salonu, demonstrirao sam moć Bloga što je slikara oduševilo, pa je rekao da će se kod Zdenka interesirati za Blog i moj put. Njegova žena zapisala je ovu adresu, zlu ne trebalo.
E, sad, da ja ne bih slinio o glasovitoj slikarskoj obitelji Trick, evo nadahnutog teksta TRICK, kojega je napisao Vladimir Gudac u onoj čuvenoj 1, 2, 3, 4 virovitičkoj knjižici.
TRICK
U mnogim se sredinama, pa tako i u Virovitici, dogodila obitelj koja živi i radi u dosluhu sa svojim vremenom, a ponekad i prethodi svome vremenu. Takva je elitna obitelj Trick. Stjepan Trick (1897. - 1991.) slikar je i sudionik najnaprednijih likovnih gibanja i usmjerenja u Hrvatskoj u prvoj polovici XX stoljeća. Iako sjajan slikar, vraća se u Viroviticu kao gimnazijski profesor. Margareta rođ. Reitter svirala je klavir i skladala, pisala igrokaze i fotografirala. Ivan je bio spisateljski talent. Nikola je završio Likovnu akademiju u Zagrebu i potpuno predao slikarstvu, Teodor je studirao na Akademiji primijenjene umjetnosti u Beogradu, Na poziv nekadašnje virovitičke učenice Branke Marčete, jedne od najizvrsnijih likovnih pedagoga u Hrvatskoj, Teodor se preselio u Rijeku, crtajući ilustracije i stripove za dječji časopis Galeb. Obiteljska kuća Trickovih u Virovitici, koja sadrži dragocjenu zbirku ove izuzetne obitelji, nasljeđe je i ponos Virovitičana.
Odoh ja prema Slatini. Zdenko, ako nađeš dio moga srca, negdje u Virovitici ili okolnim selima, zadrži ga. Meni više ne treba, jer dio tvoga srca kuca u meni. Vidimo se 24. rujna na tradicionalnom virovitičkom polumaratonu.
|
- 06:58 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
|
Copyright © Blog.hr, od 2004.
|
|
|
