Arhiva
< rujan, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Plan puta za danas
Plan hodanja

DANAS:


JUČER:

Blogomobil linkovi
Naslovnica
Trenutna lokacija

Postavi kao Homepage
Tko hoda?
Vijest duga 8 tisuća kilometara je 65-ogodišnji Kemal Mujičić. Didač nije nepoznata faca. Poznati je novinar, publicist, pisac, humorist, antologičar i televizijski scenarist. Napisao je više od tisuću TV scenarija za zabavne, humoristične i dokumentarne emisije.
Intervju

27.09.2005., utorak
NEDJELJNI OPROŠTAJ OD NAŠICA
U nedjelju sam napustio Našice. Lijepo spakirao stvari, ostavio ih na recepciji hotela Park i krenuo put Sportske dvorane, gdje se održava košarkaški turnir kadetkinja u čast oslobođenja Našica.
Kad tamo... što?

NEOČEKIVAN SUSRET S BELIM
Kad tamo, na Pejačevićevu trgu moj prijatelj Beli, (Željko Belič, režiser na HTV koji je posljednje dvije godine režirao tridesetak emisija po mojim scenarijima) snima film o Našicama. Naime, na ovogodišnjem natječaju za najuređeniji grad, Našice su osvojile treće mjesto, pa Turistički savez snima priloge o svakom od nagrađenih gradova. A kud ćeš boljeg režisera od Belića koji je o Našicama snimio, mogao bih reći – popriličnu teveteku dokumentarnih itd. filmova.
Beli me zamolio da glumim pješaka, a budući da sam pješak, nisam ni trebao glumiti. Prošao sam mu kroz i pokraj kamere i, tako je završila moja pječaška glumačka karijera kod Belog.
Naravno da sam susret ovjekovječio. Kad sve prođe, Beli će sa svojom ekipom uvijek biti na ovoj stranici, pa će ga njegovi prapraunuci moći gledati na Blogu.

LJUPKE MLADE KOŠARKAŠICE
Košarkaški turnir kadetkinja održava se u Našicama svake godine u čast Oslobođenja Našica. Klinke, sve vrsne košarkašice, dolaze sa svih strana, jer su Našice, među sportašima, poznate kao vrlo gostoljubiv grad, pa svi vole ovamo doći. Turnir ima međunarodni značaj, budući da na njemu sudjeluju zaista vrsne košarkašice-klinke (šesnaestogodišnjakinje i mlađe).
Košarkašice Našica su vrlo talentirane, pa se računa da će ova generacija mladih Našičanki uskoro igrati značajnu ulogu u hrvatskoj ženskoj košarki, tim više što je njihov trener mlad i ambiciozan košarkaški stručnjak.
Bile su tu i mlade dame iz Zagreba, a sve su spremno pozirale za ljubitelje ženske košarke.
Ja mislim da ove mlade dame treba zapamtiti, jer ćemo ih uskoro o njima čitati na sportskim stranicama novina, a vjerujem da ćemo ih i gledati u izravnim TV prijenosima.

SLIKAR, DIREKTOR, PRIJATELJ, A NAJPRIJE - OTAC
Vratio sam se u hotel i susreo Srećka Perkovića. Žurio je u Feričance na likovnu koloniju.
Srećko je poseban čovjek. O njegovu slikarstvu govori činjenica da proda sve što naslika. Kaže da slika samo ono što vidi, a to što vidi nastoji vjerno prenijeti na platno ili papir. U Feričance ide samo zato što u tamošnjoj galeriji nema ni jednog njegova djela. A nema ga zato što se proda. Pa ove godine ide tamo nadajući se da Feričanci neće prodati njegov ovogodišnji rad.
Kad kažem poseban, onda mislim na to što mu je radno mjesto, direktor Turističke zajednice, u hotelu. Tu provodi cijele dane. Tko god dođe ovamo, a dolaze mnogi, vidjet će uvijek nasmijanog čovjeka kojega poznaju i poštuju svi Našičani, Gosti hotela mogu uživati u izravnom promatranju kako nastaje likovno djelo, jer Srećko veći dio vremena provodi za hotelskim stolom u restoranu ili na terasi hotelskog kafića i – slika.
Ali, Srećko je i brižan samohrani otac. Nije razveden, nego udovac. Žena mu je umrla pri porodu drugog djeteta, a on se više nije ženio. Pa je djeci i otac i majka, što je vrlo zahtjevna uloga. Njemački pisac Paul Jean kaže da je otac svjetlost, a majka toplina.
Eto, zato iz Srećka zrači ona vedra očinska svjetlost i nježna majčinska toplina.

KAPRALJEVIĆ
A onda sam se natovario s ruksacima (komada - 2) i krenuo.
I na terasi hotela susreo Antuna Kapraljevića, saborskoga zastupnika.
Kapraljević je rodom iz Feričanaca (gdje sam pio glasovitu Frankovku, vino kojega okus još ćutim, premda je od tada prošlo dvije godine).
Kad god uhvati malo slobodnoga vremena Kapraljević svrati u svoj rodni kraj.
Pozdravili smo se srdačno i popričali malo o svemu i svačemu. Na odlasku, pozvao sam ga k sebi u goste na cestu. Obećao je da će doći, premda ne može dugo hodati, jer je imao infarkt.

I, onda sam napokon otišao u Donji Miholjac, odakle ću krenuti put Osijeka
- 09:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Copyright © Blog.hr, od 2004.